natipkao: Eni Pavlić
Nakon uspješne prošlogodišnje Golden Fields turneje vrijeme je za nastavak. Sad već tradicionalna Shitbox turneja otkriva nove puteve ka jugozapadu i našem lijepom primorju. Ove godine glavna destinacija nam je otok Krk, a putem do njega otkrit ćemo predivne ceste kroz Gorski Kotar. Shodno time, ovogodišnjoj turneji dodijeljen je naziv “Shitbox Tour: Island of Dream Roads”.
Okupljanje
Ovogodišnja turneja započinje puno prije navedenog datuma jer je, spletom okolnosti, većina nas bila nespremna. Vodili smo vlastite turneje po garažama i radionama. Dajući sve od sebe neki su uspjeli u tom naumu, a neki, poput mene, su morali upaliti daily. Što možda u jednu ruku i nije bilo loše jer smo imali jako zanimljivu paletu automobila. Dočekali smo nedjeljno jutro raspoloženi, odmorni i uzbuđeni, a vrijeme kao da je sačuvalo svoje najljepše atribute za taj dan. Za mjesto okupljanja odabran je McDonalds na rotoru u Zagrebu između 07.00 i 07.30 ujutro. U tih pola sata razmjenili smo pokoju rečenicu popraćenu s jutarnjom kavicom. Sveukupno je sudjelovalo 11 auta skupa s njihovim vlasnicima i ostalim putnicima željni dobrog društva, sunčanog dana i avanture.
Da se na kratko vratim na onaj dio uvoda gdje spominjem kako ove godine nismo imali sreće i nismo bili spremni. Dva dana prije turneje smo saznali kako Tom neće moći prisustvovat jer ga je bolest prikovala za krevet. Sve je kulminiralo kada nam je naš dragi kolega Marko Brkić javio da je putem do mjesta okupljanja Honda CRX ostala bez kvačila. Također, saznajemo da je Jurica zaspao te da će se pridružiti turneji na našoj prvoj točki stajanja tj. Motel na Dobri. Samo da napomenem da su kod Jurice bile majice i naljepnice. Sjajno smo otvorili nedjelju!
Polazak u smjeru Karlovca
U 7:35 smo formirali kolonu i službeno započeli jos jedan Shitbox Tour. Krećemo sa rotora na Aveniju prema Lučkome. Taman prije Lučkog koloni se pridružuje kolega Alen Pomahač. Svi skupa, obasjani suncem i dobrom energijom, priključujemo se na autocestu prema Karlovcu odakle ćemo hvatat lokalnu cestu prema Motelu na Dobri. Autocestom smo vozili do izlaza za Novigrad gdje smo se priključili na lokalnu cestu uz rijeku Dobru koja nas je vodila točno do Motela. Zanimljiva stvar je da smo na dvadesetak minuta prolazili istim dijelom rute kao i na Kupa River Route 2023. godine.
Jutarnja kava pored rijeke Dobre
U Motel stižemo nešto prije 9 sati ujutro. Uljudna konobarica nas je dočekala pomalo iznenađeno, no kada smo joj objasnili o ćemu je riječ sve joj je bilo jasno i bili smo joj bas simpatični. Vrijeme odmora smo trošili na ispijanje kave uz neobavezne čašice razgovora dok je ispred nas bila predivna rijeka Dobra. Čista, tamno zelene boje puna života. Dok sam ispijao kavu i buljio u obalu rijeke, primjetio sam odraslu jedinku ribe Linjak što je uistinu dobar pokazivatelj čistoće rijeke.
Dio ekipe se skupio na parkingu kako bi snimili prilog o dva auta te nam se istovremeno na kratko pridružio Adrian (znate ga s prijašnjih turneja) i njegova bolja polovica u Mazdi RX-8. Zaboravih napomenuti da nam se u Motelu pridružio, nakon beauty sleepa, naš dragi Jurica u svojoj MR-2. To je značilo da smo svi na broju i da možemo podijeliti majice i naljepnice. Odradivši što smo imali, zdrmani od prve prave kave krenuli smo, oko 9:30, dalje ka idućoj točki predaha, Mrzla Vodica.
Predah u Mrzloj Vodici
Smireno i kontinuirano prolazimo kilometre dok je sunce krasilo prekrasne gorske krajolike. Kao i svake godine, pogled na našu Shitbox kolonu je očaravajuć. Po sjećanju, oko 10:45 stižemo na parking Caffe Bar Mrzlica koji je smješten na sjevero-zapadnom dijelu Omladinskog (Lokvarsko) jezera. Jezero je umjetno, stvarano od 1952.-1955.godine. Zanimljivo je da je u njegovom stvaranju potopljeno nekoliko kilometara ceste Lujzijane. Osobno jako volim krajolike popraćene tekućicama, stajaćicama i jezerima stoga sam stvarno uživao u tih 20 minuta pauze.
Snimili smo nešto sitno materijala za video te se uputili dalje ka mjestu Čavle u blizini Rijeke. Put ka tamo je bio izuzetno nevjerovatan. Penjali smo se visoko u planine dok su niski oblaci sjekli vrhove drveća. Stvarno sjajni prizori, a mislim da ćemo se svi složiti da su i zavoji sjajni. Čavle smo odabrali kao idući checkpoint jer se tamo nalazi jako zanimljiv muzej, Historic Racing Car Croatia, gdje će nas ugostiti vlasnik Dorijan Kljun.
Obilazak muzeja
Historic Racing Car Croatia Museum je više od muzeja. Lokacijski smješten u blizini Grobnika (Čavle), kolijevke hrvatskog motosporta. To je mjesto gdje se auto entuzijasti mogu osjećati kao kod kuće ili kao kod frenda u garaži. Mjesto gdje vlada domaćinska atmosfera. Od trkačih automobila, preko simulatora pa sve do ugodnog razgovora s kustosom muzeja. To mjesto ima sve pa čak mozete i prespavati. Dorijanu kao domaćinu skidamo kapu i imamo same pohvale. U muzeju smo proveli oko sat vremena gdje smo obišli turu i vidjeli sve izložene aute, vozili simulator, popili pokoju cugu i zamezili. Što se meze tiče, moram osobno pohvaliti, mislim Istarski, sir preliven maslinovim uljem koji nam je Dorijan servirao. Također, u muzeju su nas dočekali Erik i njegov brat. Erik će nam biti voditelj po otoku Krku što je upravo naša iduća, ujedno i glavna destinacija ove turneje.
Spuštanje do Krka
Pozdravili smo se s Dorijanom i krenuli se spuštati cestom koja će nas odvesti na Krčki most. Podne je već debelo prošlo, sunce visoko i jako, cesta zavojita i široka, te kolona naših shitboxeva na njoj. I naravno naš predivni Jadran koji nas poskrivečki prati, ponekad pokazivajući svoje ljepote kroz otvor između dvije stijene. No, međutim, naši želudci su se krenuli javljati da su na rezervi. Dogovoreni ručak smo imali u konobi Oliva na Krku, no doći ćemo i do toga. S Erikom na čelu kolone oko 13.50 dolazimo na Krčki most. Krčki most povezuje kopno s otočićem Sv. Marko te s otokom Krkom. Zanimljivo je što je armirano-betonski luk između kopna i Sv. Marka duljine 390metara, što ga je do 1995. činilo najvećim takvim mostom na svijetu. Godina otvorenja mosta bila je 1980.
Refill na Adria Petrolu
U 14h popodne zagazili smo u dubinu otoka uz sunce visoko na horizontu. Atmosfera postaje užarena što nas tjera da svoje prozore širom otvorimo i upijemo te UV zrake i miris mora koji prožima predivan otočki krajolik. Putem do konobe stajemo na poznatu benzinsku postaju, Adria Petrol. Zašto je poznata? Jer je mjesto okupljanja auto entuzijasta tokom poznatog eventa Stance Adria. Neki od nas su tamo tenkirali, drugi kupovali grickalice, treći samo bili gušteri na suncu. Opalili smo pokoju fotku, ispušili cigaretu te sjeli u naše, sad već paklene, aute i uputili se dalje ka konobi.
Vrijeme za gastronomiju
Oko 15.00 stižemo u konobu, zauzimamo mjesta te s laganim nestrpljenjem čekamo ručak. Ugodno društvo, ugodni razgovori i atmosfera. Ovdje uistinu nemam puno za napisati osim da je gostoprimstvo bilo na razini, zaposlenici nasmijani i vedri, a klopa je bila odlična. U svakom slučaju, ako se pronađete na otoku svratite u konobu Oliva.
Vožnja po otoku i kupanac
Nakon što nam se klopa malo slegla u želudcima, put nastavljamo dalje s Erikom kao vodičem. Glavnom cestom nastavljamo po sredini otoka Krka te našim putem prolazimo grad Krk te marinu Punat. Kako je cesta odmicala počeli smo se penjati u brdo prema Vrbničkom polju. Krajolik je bio apsolutno neopisiv. Užitak, užitak i samo užitak. Razno raznim sporednim cesticama prolazimo uvalu Soline da bismo naposljetku došli na naše odredište, stara trajektna luka. Dok smo se spuštali prema luci, pogled na Krčki most je bio predivan. Doslovno vidite cijeli most na horizontu.
U luci smo uzeli dužu pauzu kako bih se rashladili. Obzirom da luka nije aktivna od 1980.-te, bio sam prvi koji je skočio u more bez razmišljanja. Vidjevši moj primjer i drugi su se vrlo brzo našli u moru. Neki su skočili bez razmišljanja, dok su neki zdravo, babski ulazili. No, kako god bilo svi smo se slošili da je kupanjac točno ono što nam je trebalo. Oko 17.45 krećemo dalje prema Novom Vinodolskom. U ovom trenutku pozdravili smo se s Erikom i njegovim bratom i zahvalili im na uistinu sjajno odrađenom poslu. Odlična i edukativna ruta.
Put uz obalu
S Matejom nazad na čelu kolone nastavljamo okretati naše točkove. Ruta ka Novom Vinodolskom protekla je mirno. Sunce nas je pozdravljalo sa zapada nagovještavajući skori zalazak. U N.V. smo proveli kojih desetak minuta da odmorimo već sad umorna tijela i snimimo pokoji kadar za video. Bez obzira na umor i na činjenicu da smo na nogama od 7 sati ujutro, ekipa je bila vrlo entuzijastična i raspričana. Iz N.V. nastavljamo naš put prema zadnjem odredištu, gradu Ogulinu.
Netaknuta priroda
Vozili smo starom cestom Rudolfinom gdje smo prije mjesta Breze naletili na divlju prirodu. Svugdje oko nas na cesti su bile kravice, konji, konjska balega. Baš onako, jedan komad netaknute prirode. Nisko sunce na zapadu je dodatno pojačalo utisak netaknute prirode. Sasvim slučajno prema Ogulinu smo se spuštali cestom po kojoj se ranije tokom dana vozila brdska utrka Velika nagrada Ogulina. Što bi značilo, da smo Ogulin isplanirali za neko ranije vrijeme, poljubili bi vrata kako se kaže. U Ogulin stižemo, ako se dobro sjećam, nešto sitno prije 19.00.
Kava uz zalazak sunca
Smjestili smo se u Caffe bar Bačva. Slatko malo mjesto s predivnom velikom terasom koja ima izlaz na veliku livadu koja vodi ka rijeci Dobri. Također parking dovoljno velik za sve naše shitboxeve. S terase kafića mogli smo vidjeti Molinarijev most preko kojeg smo maloprije prešli, a koji je sastavni dio ceste Rudolfine koja povezuje Ogulin i N.Vinodolski. Most je izgrađen 1874. godine.
Ekipa se u ovom trenutku uglavnom raštrkala. Neki su hvatali zadnje zrake sunca ispijajući kavicu, drugi su bili oko auta, a neki su hodali okolo naokolo. Alen i ja smo u međuvremenu svratili do rijeke da malo fotkamo tj. on. U tom trenutku pridružio nam se predivni odrasli mužjak samojeda. Preslatko, meko, bijelo stvorenje. Bio je jako druželjubiv i jako razigran. Čim smo mu pružili malo pažnje krenuo nas je posvuda pratiti. Stvarno mi je uljepšao cjelokupni dojam. Naposljetku, okupili smo se oko naših auta kako bi prokomentirali kompletnu turneju, napravili plan povratka do Karlovca gdje nam turneja službeno završava ispred McDonaldsa, te smo snimili odjavnu špicu za video. Dočekali smo sumrak te smo upalili shitboxeve i zaputili se starim cestama do Karlovca.
Povratak prema Zagrebu
Pišem po sjećanju pa ću reći da smo stigli u Karlovac oko 21h te smo se parkirali ispred Mek-a. Moram priznat da je to bilo jako izazovna akcija s obzirom da je McDonalds tu večer ludovao od posla. Jedva smo se svi smjestili. Dio ekipe je odmah pohitao unutra po hranu i cugu dok je drugi dio čekao vani kako bismo se svi pozdravili i službeno zatvorili još jedan Shitbox Tour. Prokomentirali smo dojmove i utiske, dobro se nasmijali, a neki su se i najeli. Interno smo napravili planove kako će tko prema svojoj adresi pa smo Alen i ja odlučili skupa pošto nam se velik dio puta preklapa.
Mnogo toga smo prošli
Što reći? Počelo je sve 2021. godine, a sada službeno zatvaramo uspješnu 2025. I ne planiramo stati jer ovo je stvarno postala predivna tradicija. “Island of Dream Roads” nas je proveo skoro 450 km po Gorskom Kotru, Primorju i otoku Krku. Predivne ceste, krajolici koji oduzimaju dah, veličanstvene planine, modro plavi Jadran, obilje sunca. Zanimljivo je koliko se toga čovjek može nagledati u samo 450 km. I to unutar jedne države. Zapravo, kad bolje razmislim, HRT bi nas trebao otkupiti jer nesvjesno napravimo toliko dobru dokumentarnu emisiju o geografiji Hrvatske i njenim prirodnim ljepota. Možda nemamo Hadžiselimovića, ali zato je tu naš Tom Dujmović da odabere, bar kadrove u montaži. Znaj da si nam svima bio u srcima i mislima dok smo gazili kilometre.
U ime Oktanskog Sindroma volio bih zahvaliti svim novim i starim vozačima i njihovim suputnicima što su sudjelovali i doprinjeli još jednoj uspješnoj turneji. Hvala Vam od srca i do sljedeće godine.
Popis sudionika:
Antonio Jurčević – Mazda 323F BA
Bojan Debeljak – BMW E46 compact
Dario Halar – VW Golf Mk.2 (do Motela Dobra)
Leo Škvorc, Sara Katić – Volvo 850
Zlatko Dokli, Igor Stublić – Mazda 323F V6 BA
Marko Perić, Jan Kireta – Alfa Romeo Alfasud
Erik i Deni Akvić – Toyota Paseo (vodiči za otok Krk)
Alen Pomahač – Honda Civic 4th gen
Eni Pavlić – Nissan Micra K11
Jurica Miketić – Toyota MR-2
Matej Robić – Ford Fiesta XR2i
Marko Brkić – Honda CRX (kvar prije polaska, nije vozio)
Mariano Kereta i Borna Jelinić – suvozači